malo dijete
14.04.2008., ponedjeljak
|
Kako bi bilo lijepo da se katkad može vratiti vrijeme i proživjeti ponovno neke trenutke,kojih ćeš se ionako uvijek sjećati...proživjeti onaj osjećaj u trbuhu, miris i pogled, onaj osmjeh...ili da možeš zaboraviti...usnuti i pretvarati se da nema ničeg oko tebe... Onaj sudbonosni trenutak... Pretvaram se da listam stranice i da polako zaboravljam, ali one su toliko duboko urezane u moje misli i prate svaki moj korak...mene, tebe..nas... Iako se poželim vratiti ...nekako smo se promijenili..i taj osjećaj ...možda ne bi bio isti... Kad pomisliš da mi može biti stalo do onih sitnica..bočica, praznih kutija duvana i umrljanih papirića čokolade...osmijeh i prolivena kava...moja torba prepuna tvojih stvari, i one poruke i pozivi usred tvoje pijane noći, miris na mojoj odjeći,koju ni ne poželim nikad oprati nakon tvog dodira....prepirki da se nikad ne prepiremo..i kada pokušaš nešto dokazati a ja tvrdim suprotno... i žnaš da sam u pravu...ljubomorni pogledi i prepirke sa okolinom.... Nekako si ti uvijek pokretač moje inspiracije i kad mislim o nama svijet držim pod svojim prstima... I uvijek me uspiješ oraspoložiti samo jednim osmjehom ... i borim se protiv toga da ne zapažam svaki detalj, da ne pretjerujem sa svojim nježnostima..da ti ne pretjeruješ... Ništa mi ne znači toliko kao tvoj sjaj u očima( nemoj ga nikada izgubiti) .. kao tvoj osmijeh.... I umjesto da te sada grlim ja trošim vrijeme........da proživimo još jedan trenutak..kojeg bi se zasigurno sjećala ... Hvala ti što postojiš i što si mi poklonio ljubav koji možda i nisam zaslužila.. Hvala što si ti.... |
05.04.2008., subota
Nije nemoguće..
|
Dokazat ću ti... da mjesec mogu dotaknuti svojim prstima... Postati žena a ostati dijete.. Da mogu.. Svoje riječi pretočiti u ljubav Nije nemoguće ugledati svijetlo, dotaknuti sreću i .. ne umrijeti.. Pretvoriti tlo u oblake, i poletjeti ka suncu.. Pokazat ću ti.. mjesto gdje različito je isto... |
04.04.2008., petak
Osvojena
|
Puštam te da uđeš kao kiša, kao povjetarac dok gledam ovo nebo koje titra na obzoru iznad mora.... I sada kad si tu... puštam te da ostaneš da mi ljubiš i najskrivenije tajne moje sjene i osmjehe... Ne odlazi.. jer pustila sam da uneseš svjetlo i sunce pustila sam previše.. da treperim, ne posustanem I sada kad si tu... VOLIM TE!!! |
03.04.2008., četvrtak
kiša..
|
I evo me tu gdje jesam, na ovaj tmurni kišni dan razbijam, ubijam vrijeme krateći pisanjem i razmišljam o tome kako da vrijeme skratim.. Kao ono proljeće je..trebalo bi biti sunca.šetnje, ljubljenja, cvrkutanja a samo kiša..ta dosadna tekučina, koja se sliva sa ovog naporno sivog neba i ne da mi da se nasmijem..ili je možda nešto drugo u pitanju..ne znam ni sama.. VOLIM BOJE..šarene, osvijetljene, vedre boje..Uvijek mi nekako pomognu da se probudim..ili da usnem u divna maštanja..pomognu mi... probuditi u meni onaj dječji san da će opet sve biti iskreno, vedro i sretno kao tada..ali ne, dosadna kiša i ove kapi ubiju mi svaki optimizam i moje najbolje doba godine...i ako i ljeto volim.. VOLIM ŽIVOT... VOLIM MAŠTATI..da ću i ja jednom biti ta koja će moći pokretati planine, buditi nadu i vratiti izgubljeni sjaj ovom istrošenom svijetu...svi to volimo..svi se nadamo.... A SADA, DOK JOŠ PADA OVA KIŠA..nadam se da će prestati..... |
0